Žuti kruh
Laetiporus sulphureus
Karakteristike
Žuti kruh ili šumsko pile (Laetiporus sulphureus (Bull.) Murrill) je jestiva gljiva iz porodice Polyporaceae. Klobuci su žute do žutonarančaste boje, nepravilno savijenog, valovitog ruba. Više klobuka nepravilnog oblika lepeze raste jedan iznad drugog, tvoreći plodište široko i do 50 cm, te težiti do 20 kg. Cjevčice su žute, kratke, rupice su male, okruglaste, iz njih se ilučuje žućkasta tekućina. Meso je bijelo do žuto, mekano, sočno, ugodnog mirisa, kasnije postane suho, tvrdo i žilavo. Spore su jajolike, glatke, otrusina je bijela.
Stanište
Raste od proljeća do kasne jeseni na živim listopadnim stablima i voćkama (vrba, trešnja, šljiva itd…) uzrokujući njihovo raspadanje.
Etimologija
Ime roda Laetiporus potječe od latinske riječi laetus (obilan, plodan, ugodan, koji razveseljava). Ime vrste sulphureus ukazuje na boju gljive nalik na žutu boju sumpora.[1] Na stranim jezicima nazivi su chicken-of-the-woods, crab-of-the-woods, sulphur polypore, sulphur shelf (eng.), Gemeiner Schwefelporling (njem.), polypore soufré (fr.), gallina dei boschi (tal.), žvepleni lepoluknjičar (slo.), šumsko pile, sumporasti žbun (sr.).
Prvi ju je 1789. službeno opisao francuski liječnik, botaničar i mikolog Pierre Bulliard (1742. – 1793.).
Upotreba
Jestiva je gljiva dok je mlada, vrlo dobre kvalitete. Starije gljive odrvene te nisu prikladne za jelo.
Galerija fotografija
Literatura
- Vojin Gligić, (1953.), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: "Veselin Masleša"
- Matija Josipović, (2012.), Gljive – vodič za prepoznavanje, Rijeka: Leo-commerce
